U sredini Dioklecijanove palače nalazi
se splitska katedrala, nekoć carski mauzolej. Dioklecijan se rodio u neposrednoj blizini
stare Salone (Solin, 6 km sjeveroistočno od današnjeg Splita). Postao je jedan od
najvećih rimskih careva. Svršetkom III. st. kroz desetak godina sagradio je ovu
veličanstvenu palaču. Mauzolej, građen od masivnih kamenih blokova, izvana je oktogon
visok 24 m. Okružuje da 28 mramornih stupova: car ih je dao dopremiti iz Grčke i Egipta
od poharanih hramova. Zidovi mauzoleja debeli su 2,75 m.
Originalni mauzolej imao je samo jedna vrata i samo jedan prozor nad
vratima, bez današnjih oltara, propovjedaonice… Pod je bio niži od sadašnjega za 17
cm i pokriven mozaikom. Kupola (21 m) sagrađena od opeka sačuvana je originalna, a do
XVI. st. bila je još i prekrivena mozaikom. Dva reda stupova (također iz Egipta) s
bogatim kapitelima raskošno krase mauzolej. Donji stupovi su od granita i porfira. Ispod
gornjih kapitela je reljefni friz na kojem su prikazani dječaci (eroti) u lovu. U tom
frizu, tamo gdje ga prekida visoki prozor, možete vidjeti sa strane prozora dva okrugla
reljefa: lijevi prikazuje navodno Dioklecijana a desni njegovu ženu Prisku.
U ovom monumentalnom mauzoleju, bio je pokopan car Dioklecijan u
porfirnom sarkofagu (umro je 313. god.). Divovski stupovi imali su biti vječiti stražari
nad silnim carem. Ali povijest se još jednom ironično osmjehnula! U carevoj
veličanstvenoj grobnici već 1300 godina počivaju i časte se kosti kršćanskih
mučenika koje je on bijesno pogubio.
Poslije smrti Dioklecijanove kršćani su dobili slobodu i u Saloni
sagradili ponosne velike bazilike nad grobovima mučenika. Tristo godina kasnije, oko 614.
god., Avari su srušili i spalili Salonu. Preživjeli stanovnici su pobjegli na otoke,
odakle su se povratili i nastanili u napuštenoj carskoj palači: to je početak
Splita. Odmah su pretvorili carev mauzolej u kršćansku crkvu. Iz Salone, iz srušenih
bazilika, Splićani su prenijeli kosti svetih mučenika koje je Dioklecijan pogubio:
Dujma, prvog biskupa Salone, i Anastazija, radnika, i pohranili su ih u carevu mauzoleju
posvećenom za metropolitsku crkvu.
Prvi splitski nadbiskup bio je Ivan Ravenjanin. On je organizirao i
uredio splitsku Crkvu. Od tada ova katedrala hrani u svojim njedrima živo sjećanje na
premnoge važne zgode i likove naše prošlosti. Nezaboravno pamti slavnog hrvatskog
kralja Tomislava. Kao da još i danas njezinim starodrevnim svodovima odjekuje glas
vatrenog ninskog biskupa Grgura. Pamti pohode moćnog Petra Krešimira i dobrog
kralja Zvonimira. Sjeća se umjetničkih ruku graditelja, kipara, rezbara i slikara
napetih u zanosu stvaralaštva. Sjeća se bezbrojnih pradjedovskih ruku sklopljenih u
blagom molitvenom predanju. Sjeća se svih onih koji su kroz vjekove njenoj originalnoj
ljepoti dodavali nova vrijedna umjetnička djela nadahnuta kršćanstvom. Tako ovdje
stojite na povijesnom i svetom tlu na kojem je simbioza vjekova stvorila jedinstveni
povijesni, kulturni, vjerski i umjetnički spomenik.
Odmah na ulazu čekaju vas drvene vratnice iz orahovine, remek-djelo
romaničke umjetnosti čak i u svjetskim razmjerima. Izradio ih je god. 1214. Andrija
Buvina, Hrvat iz Splita. 28 bogato uokvirenih polja poput otvorene knjige prikazuju život
Isusov. Lijeva vratnica odozgo prema dolje prikazuje navještenje, rođenje Isusovo, tri
kralja, bijeg u Egipat, Isus u hramu…a desna odozdo prema gore posljednju večeru, muku,
smrt, uskrsnuće i uzašašće Isusovo. Vratnice su prvotno bile obojene i pozlaćene.
Malo naprijed, lijevo, romanička je propovjedaonica, također iz XIII.
st. To je veoma vrijedno djelo domaćih majstora; djeluje vanredno skladno. Tradicija
kaže da ju je podigla Kolafiza Frankopan. Stupovi od raznobojnog mramora imaju 6
različitih bogatih kapitela na kojima se kao čipka isprepleću lišće, fantastične
nemani i zmije; kapiteli su ranije bili pozlaćeni. Šest polja ograde propovjedaonice
ukrašeno je imitiranim arkadicama sa simbolima evanđelista. Za naslon knjige služi
raskriljeni orao, simbol četvrtog evanđeliste.
Poludesno naprijed, u polukružnoj udubini, smješten je stari oltar
sv. Dujma, zaštitnika Splita. Izradio ga je majstor Bonin iz Milana u stilu kasne gotike
god. 1427. Gore je u ležećem stavu kip sv. Dujma, a ispod, u sredini, Gospin reljef koji
služi kao vratašca iza kojih su ranije počivale kosti sv. Dujma. Gospi sa strane su
likovi sv. Dujma, sv. Staš s mlinskim kamenom o vratu, sv. Marko s lavom i sv. Petar s
ključevima. Godine 1770. Splićani su sagradili novi oltar sv. Dujma , a u ovaj oltar
pohranili su kosti sv. Arnira, splitskog nadbiskupa iz XII. st. U to doba bio je zazidan
starokršćanski sarkofag donesen iz Salone s kostima sv. Dujma. To je rijedak primjerak
sarkofaga koji je služio kao oltar, pa je sada opet povraćen u svoju funkciju oltara.
Cijeli oltar nadsvođen je baldahinom u stilu kićene gotike, a Splićanin Dujam
Vušković ukrasio ga je freskama god. 1429.
Lijevo od velikog oltara nalazi se oltar sv. Staša (Anastazija), čiji
se lik vidi u ležećem stavu nad oltarom. O vratu mu je mlinski kamen, jer je tako bio od
Dioklecijana utopljen u more. Tijelo mu je bilo iz mora izvađeno i sahranjeno, a kasnije
je njemu na čast podignuta velika bazilika u Saloni na Marusincu. Ovaj oltar izradio je
god. 1448. naš glasoviti majstor Juraj Dalmatinac, graditelj šibenske katedrale. Posebno
snažna centralna kompozicija prikazuje bičevanje Isusovo, a ujedno služi kao vratašca
iza kojih su pohranjene kosti sv. Staša.
Sasvim lijevo je novi oltar sv. Dujma, djelo baroknog majstora G.M.
Morlaitera iz god. 1770. Dva ženska lika prikazuju mučenikove kreposti: Vjeru (lijevi) i
Postojanost (desni). U sarkofagu nad likovima pohranjene su kosti sv. Dujma, a reljef na
antipendiju oltara živo prikazuje njegovo mučeništvo.
U katedrali se ističe nekoliko nadgrobnih ploča. Lijevo od oltara sv.
Dujma pod klupama je grob obitelji Capogrosso. Južno, uz mala vrata, grob je Janka
Albertija, ujaka našeg pisca humanista Marka Marulića. Malo dalje je grob poljičkog
kneza Žarka Dražojevića. Originalna ploča je dignuta i pričvršćena uza zid kod
krstionice.
Visoko nad glavnim oltarom je najstariji križ u katedrali u obliku
slova Y iz XIV. st. Veliko raspelo kod malih vrata potječe iz XV. st., a malo raspelo nad
sjevernim oltarom veoma je uspjeli rad mletačkog Settecenta.
Kako je splitska katedrala bila već davno premalena, to je splitski
nadbiskup Markantun de Dominis našao jedno vrlo loše rješenje. On je probio katedralu
prema istoku i nadogradio kor za biskupa i svećenstvo. Još ranije bila je uklonjena
kamena ograda oko velikoga oltara. Vjerojatno je od nje napravljen zdenac krstionice u
bivšem Jupiterovu hramu. Današnji veliki oltar potječe iz XVII. st. Dva barokna anđela
lebdeći drže ciborij sa slikama možda baroknog slikara Mateja Ponzonija. Njegove su
slike na svodu nad oltarom.
U koru, iza glavnog oltara, upadaju odmah u oči korna sjedala, bogati
rezbarski rad iz domaćih radionica (XIII.).
Biskupski tron (sjedalo) je iz doba nadbiskupa Sforze Ponzonija
(1616-1641). On je i pokopan pred tronom.
Velika platna na zidovima prikazuju život sv. Dujma, a naslikao ih je
barokni slikar Pietro Ferrari god. 1685. Restaurirana su 1964./65. Zdesna na lijevo
predstavljaju: 1. Poslanje sv. Dujma u Dalmaciju, 2. Sv. Dujam propovjeda na trgu u
Saloni, 3. Sv. Dujam krštava u Saloni, 4. Mučenje sv. Dujma, 5. Sv. Dujam pred sucem
Maurilijem, i 6. Mučenička smrt sv. Dujma.
Bliže velikom oltaru na zidu je 6 manjih slika baroknog slikara Mateja
Ponzonija iz Raba; slijeva na desno: Urban VIII., 4. Papa Pavao V., 5. Sv. Franjo Asiški,
i 6. Sv. Duje. Visoko na koru je umjetnički najvrednija slika Gospe sa svecima od Jacopa
Palme Mlađega.
U riznici (na katu sakristije) pohranjene su najveće dragocjenosti
katedrale. Tu je Evangeliarium spalatense - splitski evanđelistar, kodeks pisan na koži,
iz VII./VIII., a to znači za 300-400 godina najstarija knjiga u Hrvatskoj. U riznici se
nadalje čuva Supetarski kartular iz XII. st., Kronika Tome Arhiđakona iz XIII.st.,
nekoliko velikih antifonara iz XV.st., dvije romaničke Madone splitske slikarske
radionice iz XIII. st. zbirka križeva iz XV./XVI.st., misno ruho iz XIV./XV. st. itd.
Mnogi predmeti riznice bili su izlagani na domaćim i stranim izložbama.
. |
