IZ POVIJESTI SPLITA

Sv. Dujam zaštitnik grada Splita

    "Na pješčanim jadranskim žalima, na mjestu gdje su se na obroncima dalmatinskih litica na uskom području zaustavili razigrani predjeli vrtova i vinograda, podigao se grad jedinstvenog izgleda, neobičnog čara. Kad se putnik iskrca u njegovoj tijesnoj luci, ostane iznenađen glomaznošću građevine koja se diže pred njim. Gigantske zidine, sestre blizanke zidina u Bizantu i Rimu, opasuju konture grada. Kolonade visoke kao dvokatnice nose rascvjetane korintske kapitele i skladne arkade; među kolonadama proviruju fasade zgrada, dućani, prozori i balkoni. To je palača, to je grad, sve pomješano, sve sjedinjeno i stopljeno u jedno… U sredini te cjeline masivna građevina s dvokatnim granitnim stupovima nosi kupolu skrajnje smjelosti. To je mauzolej, u kome je gospodar htio da bi počivalo njegovo tijelo. Sve je divovsko, više orjentalno nego rimsko, veličanstveno po bogatstvu dekora i raskoši." Ovako je Split doživio književnik i povjesničar, član Francuske akademije Danijel Rops.
    Ovaj skladni splet mora i sunca, kamena i polja privukao je već u IV. st. prije Krista stare Grke da ovdje sagrade Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobreč). Salona se smjestila na najljepšem mjestu, u morskom zaljevu na ušću rijeke Jadro. Kad su Rimljani zauzeli ove krajeve, Salona se brzo razvijala i postala glavni grad Dalmacije. U Ilirik, vjerojatno u Salonu, poslao je sv. Pavao svoga učenika Tita. Tako je možda već u prvom stoljeću kršćanstvo došlo u naše krajeve. Sredinom III. st. ovdje je misionario sv. Venancij, biskup i mučenik. Krajem III. st. u Salonu je došao iz Antiohije, "kraljice istoka", biskup Dujam. U to doba kršćani su bili već vrlo brojni u rimskom carstvu. Dioklecijan je vidio da su to savjesni građani i činovnici pa ih je imao i na carskom dvoru.
    Za vrijeme svoje 20-godišnje vladavine gradio je ovu palaču. Ne znamo tko su bili graditelji palače, ali među njima je bilo sigurno i kršćana. Na jednom kamenu našao se znak kršćana (riba, alfa i omega), ali je zidar kršćanin znak uzidao prema unutra. Palača je duga 208, a široka 195 m, a imala je karakter rimskog tabora i ljetnikovca. Zidovi su debeli preko 2 m, na južnoj strani visoki 24 m, pojačani sa 16 kula. Danas se mogu vidjeti 3 zida (četvrti je uklopljen u kuće) i 3 kule. Palaču su križale dvije široke ulice koje su završavale na 4 vrata: na sjeveru zlatna vrata, na istoku srebrna, na zapadu željezna, a južna su vodila u more. U sjevernom dijelu palače bile su zgrade za vojnike, a u južnom carske odaje. Da bi se izravnao teren ispod carskih odaja, sagrađeni su podrumi, danas i javnosti pristupačni.
    Dioklecijan je tek pod kraj svoje vladavine počeo progoniti kršćane i postao najveći progonitelj. Poslije njegove smrti u Saloni je kršćanstvo cvalo kroz tri stoljeća, i do danas je otkriveno u Solinu veoma mnogo crkava iz tog doba. Dvije gradske bazilike bile su veće od ijedne ikada sagrađene crkve u Dalmaciji. Kad je Salona bila srušena, njezinu ulogu i baštinu preuzela je splitska nadbiskupija i Split koji se smjestio unutar careve palače i u njoj živio 1000 godina.
    Doseljeni Hrvati brzo su uspostavili kontakt s romanskim stanovništvom u dalmatinskim gradovima. Od njih su i počeli primati kršćansku vjeru. U IX. st. veze su pojačane. Hrvatski knez Mislav dariva splitskom nadbiskupu crkvu sv. Jurja u Putalju sa zemljama oko nje (danas K. Sućurac).
Pobožni knez Trpimir (piissimus dux) sredinim IX. st. "dovede četu braće" (benediktince) i sagradi im samostan u Solinu, a srebro za kaleže i drugo crkveno posuđe dariva mu splitski nadbiskup. Godine 879. Knez Branimir definitivno veže Hrvatsku uz Katoličku crkvu i Zapad, dok dalmatinski gradovi ostaju pod vlašću Bizanta (Carigrada). Knez Mutimir potvrdi darovnicu Mislavovu i god. 892. Dolazi u Split i povelju ove darovnice polaže na oltar sv. Dujma i mali oltar što ga njegove "ruke mogoše naći". Jedan od hrvatskih kraljeva darovao je katedrali kamenu oltarnu ogradu ukrašenu hrvatskom pleternom ornamentikom. Kasnije je ograda prenesena u krstionicu.
    Za kralja Tomislava ovdje u splitskoj katedrali održana su dva crkvena sabora na kojima se raspravljalo o prvenstvu između splitskog nadbiskupa i hrvatskog biskupa (Grgur Ninski) i o glagoljici. Još jedan sabor u Splitu održan je za vrijeme kralja Petra Krešimira IV. god. 1060. Kralj Zvonimir imao je odličnog prijatelja u splitskom nadbiskupu Lovri, koji je s papinim poslanikom prisustvovao Zvonimirovoj krunidbi u Solinu.
    Hrvatski kraljevi bili su neko vrijeme i politički gospodari Splita i tada su sagradili na malom poluotoku jugozapadno od grada crkvu sv. Stjepana i benediktinski samostan (Sustjepan). Tamo je neko vrijeme živio i kralj Stjepan II. U okolici Splita oko kraljevskih dvorova (Solin, Klis, Bijaći) bile su zadužbine hrv. Kraljeva. Na malom otočiću rijeke Jadro u Solinu uz kraljevski dvor bile su crkve Gospe od Otoka i sv. Stjepana s grbovima hrv. kraljeva. Tu je naš veliki arheolog don Frane Bulić otkrio ploču kraljice Jelene s natpisom:" U ovoj grobnici počiva Jelena, službenica Božja, žena kralja Mihajla, majka kralja Stjepana. Ona se odreče sjaja prijestolja… godine 976. Od utjelovljenja Gospodinova… Ona živeći za buduće kraljevstvo (Božje) postade majkom sirota i obranom udovica. A ti, čovječe, pogledavši ovamo reci: Bože, smiluj joj se duši!"
    Srednjovjekovni Split među ostalim spomenicima ostavio nam je gordi i vitki romaničko-gotički zvonik sv. Duje. Gradnja je započela u prvoj polovici XIII. st. doprinosom Kolafize, žene splitskog kneza Ivana Frankopana, i trajala je preko 300 godina. Nisu nam poznati graditelji zvonika, ali, vjerojatno su tu radili Nikola Firentinac, Andrija Alješi i dr. Kako je zvonik bio građen od kamena koji se izjeda, morao je biti sav obnovljen (1890-1906), a od starog zvonika u novije ugrađeno nekoliko vrijednih romaničkih reljefa: Navještenje, Rođenje Isusovo i reljef sa sv. Petrom, sv. Dujmom i sv. Stašem iz XIII. st. od majstora Otta. Lavovi s donatorima rad su vrlo vrijednog romaničkog kipara, vjerojatno Radovanova suradnika na trogirskom portalu.
    Peripter, trijem oko katedrale, koji je prvotno bio natkriven, u srednjem vijeku postao je groblje splitskih odličnika. S južne strane je vrlo lijepi sarkofag splitskog priora (načelnika) Petra iz IX. st. s latinskim natpisom: "…Ja Petar, prior, rođen, othranjen i školovan u Splitu, sin Kuzme…". Na sjeverozapadnoj strani je sarkofag (isklesan od komada arhitrava) s natpisom: Ovdje počiva odlična Franica, pobožna majka (piissima mater) Dujma koji je bio časni nadbiskup u gradu 1429… Visoko nad portalom katedrale, u malom sarkofagu, počivaju kosti dviju kćeri hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. One su umrle u ovim krajevima kad je kralj bježao pred Tatarima.
    Ostavljajući katedralu, silazite na peristil, počasni trg i predvorje carskog stana. Okružen je elegantnim granitnim stupovima i arkadama u koje su kasnije ugrađene kuće na zapadnoj strani. Ulaz u carev stan čine bogati protiron i vestibul odakle se car pokazivao svojim podložnicima na peristilu, a oni su mu se klanjali kao "sinu Jupiterovu". Na stepenicama prema mauzoleju nekada su stajale sfinge donesene iz Egipta. Jednu od njih vidite na peristilu, a pripadala je egipatskom kralju Tutmosisu iz god. 1500. prije Krista. Izrađena je iz crnog granita i podsjeća na minulu slavu velikih faraona. Sfinga je napukla kad joj je komad zvonika oboren od groma pao po leđima.
    Peristil je do XII. st. bio gradski i crkveni centar Splita. Kad su gradu zidine palače postale tijesne, proširio se i van zidina, a peristil je ostao isključivo trg katedrale.
    Prema sjeveru, kroz usku Dioklecijanovu ulicu, pogled dopire do zlatnih vrata. To su bila najbogatije izrađena vrata palače a vodila su u Salonu. U stražarnici zida Zlatnih vrata Dominik, svećenik kneza Trpimira, sagradio je u IX. vijeku malu crkvicu sv. Martina. Sačuvan je natpis na arhitravu i na oltarnoj pregradi.
    Kroz Krešimirovu ulicu vidi se najstariji romanički zvonik u našim krajevima nad crkvicom Gospe od Zvonika u stražarnici zapadnih vrata palače (X.st.).
Kroz usku ulicu sv. Ivana ide se od peristila do Jupiterova hrama. Pred hramom je jedna egipatska sfinga. Portal hrama je raskošno ukrašen: geniji u lovu, ptice, lišće…Hram je posvođen bogatim i sasvim dobro uščuvanim kasetiranim svodom. Kršćani su hram u srednjem vijeku pretvorili u krstionicu sv. Ivana Krstitelja, a kip sv. Ivana je djelo našeg kipara Ivana Meštrovića (1960). Zdenac za krštavanje uronjavanjem napravljen je od ploča koje su vjerojatno bile ograda glavnog oltara u katedrali. To je lijepa pleterna ornamentika iz X. st. kao i poznati reljef hrv. vladara na pročelju zdenca. U lijevom uglu je sarkofag Ivana Ravenjanina, prvog splitskog nadbiskupa (VIII.st.), a u desnom sarkofag splitskog nadbiskupa Lovre (XI st.), suvremenika i prijatelja kralja Zvonimira.
Od ostalih dijelova Dioklecijanove palače treba vidjeti podrume i južni, istočni i sjeverni zid.

.